ponedjeljak, 16. travnja 2018.

Pinca za dragu tetu L.

Neke postove  počinjem pisati nekoliko puta, pišem pa brišem, teško pronalazim prave riječi, misli mi lete brže nego što ih mogu prikupiti i pretvoriti u nekoliko rečenica koje imaju smisla, a to se obično događa onda kada nije lijepo, kada je teško i kada je tužno. Kao što je sada, ovo je jedan od tih postova. Da, ovo je post u kojem se opraštam sa mojom tetom L. , dragom tetom L. koja nas je napustila i rano i prebrzo. Dragom tetom L. koju sam voljela i koja nas je voljela, sa kojom sam o svemu pričala i pri svakom susretu između ostaloga razmjenjivala recepte i kulinarska iskustva. Teta L. je bila i  jedan od mojih redovnijih degustatora,  a nakon što je za jedan Uskrs probala ove pince i brioše rekla je da joj je ovo tijesto najbolje i da uvijek sa njime radim. I poslušala sam je.










I ove godine je bio Uskrs, nekoliko dana ranije znali smo da je teta L. bolesna i da je svakim danom lošije, ali nismo znali da je  toliko loše. Planirala je i planirali smo vrijeme  Uskrsa, provesti će ga sa djecom i unucima, mi ostali doći ćemo kasnije, nakon Uskrsa krenuti će sa terapijama, ……..pričala je što će kuhati za blagdane, pitala je što ja kuham, ……..Uskrs je dočekala u bolnici , a tek koji dan kasnije zaspala je i jednostavno otišla. Ona, uvijek vesela i puna života , planova, priča, šale i smijeha. Ona , koja je odlično kuhala i pekla još bolje kolače i torte , još dok sam bila dijete sjećam se da smo se veselili kuhinji tete L., crni rižot, lazanje, .... a posebno smo se veselili njezinim tortama koje su nas pratile sve do danas. Svaki važniji obiteljski događaj i teta L. donosi jednu od svojih odličnih torti. I keksiće, uvijek je tu bilo keksića koje je ona zvala kiflići, a ja joj uvijek govorila da su kiflići jedno a keksići drugo, no svejedno to su bili kiflići/keksići koje smo obje voljele peći i uvijek je zanimalo kako sam nešto skuhala ili ispekla, prolazile smo zajedno kroz  sastojke i količine, dorađivale, veselile se svakom novom okusu i finom zalogaju. Razveselila se tako i kada sam prvi put napravila uskršnju pincu od tijesta iz današnjeg recepta, razveselila se kada sam uz pince napravila i jednu pletenicu baš za nju i rekla je da dugo nije probala ovako mekano, aromatično i ukusno pecivo. Od tada svaki Uskrs pekla sam ove pince i dijelila ih sa njom………sve do ovog Uskrsa.










Tijesto za ovu pincu je zapravo dorađeno tijesto za brioše, recept koji sam preuzela od drage Monike sa njezinog bloga Sweet Sensation , kod nje su to bili uskršnji zečići (http://sweetsensation-monchi.blogspot.hr/2010/04/uskrsni-zecici-easter-bunnies.html). Već sam dosta puta na blogu spomenula ovo tijesto, toliko mi je dobro da mu se uvijek rado vraćam , uz male dorade ostaje uvijek jednako dobro, a okusom drugačije. Do sada sam ga koristila uglavnom za uskršnje pince i peciva, ovdje (http://homemadebyb.blogspot.hr/2014/04/sretan-uskrs-uz-uskrsnje-slastice.html) i ovdje (http://homemadebyb.blogspot.hr/2013/03/uskrsnji-keksici-pinice-briosi-sretan.html) , ali i za ružice kao što su ove ovdje (http://homemadebyb.blogspot.hr/2016/11/mirisne-ruzice-sa-cimetom-i-narancom-i.html). 
Današnje pince napravila sam po dorađenom recepti, ovako: 


Pinca

- 250 g brašna 
- 20 g svježeg kvasca 
- 100 ml mlakog mlijeka 
- prstohvat soli 
- 40 g šećera 
- 2 vanilin šećera 
- 2 žumanjka 
- 1 naranča - korica 
- 1 limun - korica 
- 60 g otopljenog prohlađenog maslaca 
- 1 žlica rakije od ruže 
- 1 žlica ruma 
- 1 žličica arome kruškovca 

Za premaz i posip: 
- 1 žumanjak 
- 1 žlica mlijeka 
- usitnjeni šećer u kockama ili šećerme mrvice 

- U mlakom mlijeku namrviti kvasac, dodati 1 žličicu šećera, promiješati i ostaviti 10-tak minuta na toplom mjestu da se kvasac digne 
- U posudi za miksanje pomiješati brašno, sol, šećer i vanilin šećer. 
- Dodati korice naranče i limuna i pomiješati. 
- Dodati otopljeni, prohlađeni maslac, rakiju , rum i aromu kruškovca. 
- Na kraju dodati kvasac (sa mlijekom) i lagano miksati mikserom nastavcima za tijesto. 
- Kada se sastojci sjedine prebaciti na pobrašnjenu podlugu i mijesti rukama još oko 5 minuta
- Da bi tijesto bilo mekano i elastično, bez da se lijepi dok se mijesi biti će potrebno dodati još malo brašna  
- Tijesto staviti u posudu, prekriti prozirnom folijom i ostaviti ga na toplome da se diže oko 45 minuta 
- Zatim ga lagano premijesiti i oblikovati pince (od ove količine napravila sam 5 kom po cca 60 g tijesta) 
- Oblikovane pince prekriti prozirnom folijom i ostaviti da se dižu na toplom mjestu oko 15 minuta 
- Pećnicu zagrijati na 180 stupnjeva 
- Pince premazati mješavinom žumanjka i mlijeka , posuti šećerom ili mrvicama 
- Peći 15-20 minuta 

Da, mirišu, mekane su, aromatične, ukusne, .......sve , sve to su ove pince, znala je draga teta L. što je dobro. 









Drago mi je što sam već odavno otkrila recept za ovo tijesto kod Monike i još jednom hvala joj što ga je objavila. Drago mi je što smo puno puta do sada uživali u divnim brioš pecivima i i ovim pincama i sigurno ću ih i dalje raditi baš po ovom receptu.  Drago mi je i što je teta L. imala priliku probati i uživati u ovim pecivima, što me njihov miris i okus baš na nju podsjeti, i koliko god je teško čim krenem sa pripremom tijesta sjetim se tete L., a kada zamirišu peciva iz pećnice teta L. je sa mnom, i ne samo tada, uvijek je tu negdje, sa nama i među njezinim omiljenim cvijećem gerberima koje je tako voljela. 









I ne, nisam zakasnila sa ovim pincama, znam kada je bio Uskrs i kada se prave, ja sam baš sa ovim pincama uranila, jako uranila...........draga moja teta L. 




nedjelja, 11. ožujka 2018.

Tart od bundeve.....i još..... :)

Oni koji su zadnjih dana navratili na blog nisu mogli ne primijetiti da kod mene još uvijek traju blagdani, stala sam sa postom sa dobrim željama za Božić i Novu godinu i evo tek se sada pomakla. A u međuvremenu sam kuhala, jesam stvarno, i to nešto staro i nešto novo, malo manje sam fotkala i nisam uopće pisala, pa tako  nije bilo niti postova. I nekoliko puta sam ozbiljno promislila o tome da li će ih više i biti, da li da nastavim ili da jednostavno stanem, da se zaustavim tamo negdje na kraju prošle godine i sa dobrim željama, ako već odlučim stati onda bi bilo i najbolje da bude tako, sa dobrim željama. A onda povremeno navratim na vlastiti blog, volim ga i želim mu se opet posvetiti,  pogledam svaki put broj posjeta  koji pomalo ali i dalje raste, nađe se i pokoji komentar koji me dirne, prijateljice pitaju kada ću napisati nešto novo, .......a ja kuham, kuham  pri štednjaku i u glavi, kuham i skuhala sam.........novi post je na blogu ! :) 

Tart sa bundevom.....i još..... kapulom, sirom, pršutom i radičem  (ne bi baš sve stalo u jedan običan naziv tarta :) )  danas je ovdje da nešto fino pojedemo, da nešto šareno i veselo gledamo u tanjuru , ovdje je i da nas malo ugrije i da nam konačno dozove proljeće. Jednostavan je, jednostavno se pripremi, još jednostavnije pojede :) i u toj svojoj jednostavnosti je tako dobar !  Volim ovakve zalogaje, tartovi su mi posebno omiljeni, mogu ih napraviti od najmanjeg do najvećeg, u količini koju želim i u kombinacijama povrća, mesa, sireva, ........malo mašte i sve što želite i volite može se naći u jednom finom tartu. 









Ideju za ovaj tart dobila sam listajući časopis jednog od trgovačkih lanaca, koliko god su mi ti časopisi onako za prelistati i vidjeti što nam trenutno nude kao nove ili "najbolje" proizvode u ovome često naletim i na neki tekst i recept koji me privuče. Tako ugledam i tart sa bundevom, ali koliko me privukao toliko me i odbio jer se u receptu punjenje bazira na bundevi, plavom siru, ali i vrhnju, jajima i još malo vrhnja i opet vrhnja. E takve tartove ne volim, previše su mi "vrhnjasti i jajasti" i brzo odlučujem da u mome tartu  neće biti vrhnja već ostaje bundeva i plavi sir, a ostatak će biti onako kako ja volim :) , želim brzi i fini ručak, subota je. 

Moja subota ili moje subotnje jutro je pomalo uhodano i jako ga volim baš takva. To je ono jutro kada prvu kavu pijem sa dragim I., onako polako uz razgovor i smijeh, a zatim se nalazim sa dragom prijateljicom S. i pijemo našu kavu i pričamo, pričamo, pa ako smo raspoložene šetamo gradom i obavezno idemo na plac, kasnije dolazi najdraža nećakinja K., moja studentica, i idemo na ručak koji je nekad iz moje kuhinje, a nekad je skroz dobro i da netko drugi skuha. :) U svakom slučaju subota, a posebno subotnje jutro uvijek prođe prebrzo. Tako je bilo i jučer, bila je to posebno dobra subota nakon hladnih dana, snijega i leda, bilo je lijepo proći kroz grad i popeti se na plac, šaren, živ  i veseo kao i uvijek. Povrće, voće, zeleno, žuto, narančasto, boje sa klupica zovu......gdje si proljeće ? Proljeće se još uvijek negdje skriva, ali ja zato nalazim odlične bundeve koje kupujem, još malo i one će se skriti i prepustiti mjesto nekom drugom sezonskom povrću i voću, do tada hajdemo ih iskoristiti za još neku dobru juhu, sočnu bućnicu, ili za ovaj tart ! 

Podloga za tart je prhko tijesto u kojemu je  pire od bundeve, ako je tart sa bundevom onda neka bude baš sa bundevom :) A sjetila sam se toga tijesta iz slatke verzije kada sam spojila bundevu i nutelu :) , u ovom postu. Za punjenje stavljam bundevu i plavi sir, a dodajem i malo pečene kapule, pršuta i na kraju radič............, eto baš da može puno bolje i ne može :) :) 








 Tart sa bundevom.......i još...... :) 

(za 4 tarta  promjera 14 cm) 

Tijesto: 
- 200 g brašna 
- 100 g pirea od pečene bundeve 
- 4 žlice maslinovog ulja 
- 40 g maslaca 
- 1/2 žličice soli 

Nadjev: 
- 600 g bundeve (narezana na komadiće) 
- 2 manje glavica kapule (ljubičastog luka) 
- 100 g gorgonzole (ili nekog drugog plavog sira) 
- 100 g pršuta 
- nekoliko listova radiča 
- 2-3 žlice maslinovog ulja 


- Bundevu narezanu na komadiće i kapulu narezanu na polumjesece staviti u posudu za pečenje na papir za pečenje, posoliti ih i lagano preliti maslinovim uljem i peći u pećnici zagrijanoj na 180 stupnjeva, oko 20-25 minuta 
- Od pečene bundeve odvojiti 100 g i vilicom napraviti pire

- Za tijesto sjediniti brašno, pire od bundeve, ulje i maslac narezan na listiće  i rukom mijesiti dok se dobije glatko tijesto. Tijesto je lagano elastično i neće se lijepiti niti za ruke niti za podlogu, ne treba dodavati još brašna 
- Tijesto podijeliti na 4 jednaka dijela (za svaki kalup) i razvaljati ga u krug, na veličinu da prekrije dno i ivice kalupa , a može i viriti malo iznad ivica. 
- Kalupe namastiti maslacem, obložiti ih iznutra po dnu i ivicama tijestom,  nabockati tijesto vilicom, staviti peći u pećnicu zagrijanu na 180 stupnjeva, 15 minuta 

- Za nadjev pripremiti pečenu bundevu narezanu na komadiće, pečeni luk, gorgonzolu narezanu na komadiće (ili krupnije namrvljenu) , pršut narezan na komadiće 

- Nakon 15 minuta kalupe sa tijestom izvaditi iz pećnice i napuniti pripremljenim nadjevom. U svaki kalup /staviti komadiće bundeve i zatim ostale sastojke rasporediti na 4 dijela.
- Vratiti u pećnicu i peći još oko 10 minuta 

Iz pećnice će se početi širiti miris kojemu ćete teško odoljeti :) 

- Kada je gotovo izvaditi iz pećnice, dodati nasjeckane listove radiča i nakapati maslinovim uljem.
Servirati u kalupima u kojima se peklo ili izvaditi iz kalupa i servirati na tanjuru (tijesto će se vrlo lako izvaditi iz kalupa)  

I sada preostaje ono najbolje - degustacija :) 








 O da, jako je dobro, meni je baš dobro :) Tijesto je mekano i prhko, osjeti se pomalo onaj slatkasti okus bundeve pa tko želi može dodati i malo više soli. Ja namjeravam sljedeći put dodati više soli, ali i malo papra. Nadjev mi je po mjeri, pravi balans slatkastih bundeve i kapule i slanijih i jačih okusa gorgonzole i pršuta. Radič je tu da sve skupa osvježi.  Dragi I. isprobava i kaže da nije on baš za ovakva jela, ali da mu je jako dobro, fino je, i on bi još malo posolio tijesto, a nadjev neka ostane baš ovakav kakav je. Draga K. je samo jednom ranije probala bundevu i to je bila juha koja je nije baš osvojila, ali ovo je nešto drugo, ovo je dobro "zapakirana" bundeva koja joj se sada sviđa. Sviđa se i meni :) 

Nismo još niti pojeli ove tartove a ja sam već kombinirala nove, ovo sa bundevom je super, ali kombinacije tijesta i nadjeva za ovakvo malo jelo su neiscrpne. Zato kombinirajte brašna, kombinirajte dodatke brašnu, kombinirajte sve i svašta :)  i na stolu uvijek može zamirisati neki ukusan i oku ugodan tart. Uz to čašica vina, a uz ovaj dobro ide i pivo i uživajte ! 

p.s. komadiće pečene bundeve možete pospremiti u prikladnu posudu, dobro zatvoriti i čuvati 3-4 dana u frižideru.......da, da, moja bundeva čeka još jedan ovakav tart, možda ga dočeka već sutra :)