petak, 26. rujna 2014.

Fileti bakalara sa pancetom i ruzmarinom

"Kada ćeš objaviti novi post, pišeš li ti uopće više ? " pitanje je sa kojim me neki dan iznenadio dragi I. Pogledala sam ga onako malo zbunjeno i odgovorila da pišem, ali da u zadnje vrijeme uglavnom ne stignem ili sam toliko umorna da nemam koncentracije za pisanje i kako sam to izgovorila sama sebi sam zazvučala tako da bi bilo bolje da nisam ništa izgovorila. Ali da sam upala u zamku gužve kada se svo vrijeme odvaja za ono što se mora napraviti, a ono što volimo treba malo pričekati to je istina. Ne da nikako da napišem post nego nikako da komentiram vaše postove, kroz FB proletim i .....gotovo, ne trebam dalje, smanjiti će se već i ovaj pritisak i biti će opet više vremena i za kuhanje i za fotkanje i za pisanje i za komentare. Evo, i danas sam ga toliko našla i tu sam sa jednostavnim i brzim receptom ispod čijeg naslova u knjizi piše: "Mješavina plodova mora i plodova zemlje, čovječe ! " :) 






Prije recepta proletjeti ću i kroz zadnja dva tjedna, rođendan, rođendan i još 3 rođendana, dragi I. i ja i naši najbliži, svi smo u ovom mjesecu proslavili rođendane. Lijepo smo ih obilježili, lijepo smo se i počastili, hm da, lijepe smo i godine navršili :) , a lijepo smo se i darivali. Po dogovoru, neka bude sitnica. Ne znam da li je bila baš sitnica, ali ja sam za moj rođendan dobila dvije odlične kuharice, dragi I. i cure iz Dbk znaju što volim, a znaju i ako mi poklone dobru kuharicu i oni će dobro jesti kada krenem isprobavati recepte :) Kuharicu koju sam dobila iz Dbk predstaviti ću u sljedećem postu, sada otvaram onu od dragog I. koji mi je  poklonio dragog Jamiea :) O da, jako lijepo, baš sam se razveselila, ovo je jedna od Jemievih prvih kuharica, priča o Ministarstvu prehrane, zanimljivo, priča o namirnicama, dobrim i jednostavnim kombinacijama, ljudima koji su isprobavajući ove recepte naučili cijeniti namirnice, kuhanje i počeli kuhati. I kaže da podijelimo recept i tražimo obećanje da će ga barem dvije ljudi isprobati. Recept odabran za danas je dio vas sigurno već isprobao tako da je Jemievoj molbi udovoljeno i misija je ispunjena :) 






"Hoćeš li izabrati nešto od Jamiea da isprobamo" pitam dragog I., nekako osim što nisam pisala izgubila sam lagano i inspiraciju što uopće skuhati i isprobati, uh srećom pa me sada već prošlo :). I. kaže da napravim uži izbor pa će on reći što mu je najbolje. Izbor je napravljen, izdvojila sam četiri i recepta i mislim kako bi bilo dobro da izabere baš ovaj, i izabrao ga je :) Nabavili smo filete bakalara, umjesto pancete koristila sam dimljenu šunku i pripremila ovaj i više nego jednostavan ručak. U odnosu na recept iz knjige napravila sam male izmjene u postupku, nisam pekla u pećnici već na tavi. Kako bi filete bakalara lakše umotala pancetu/šunku prerezala sam ih po sredini, uzduž. Bili su veličine da mi je za svakoga trebala 1 kriška šunke da ih omotam kako se vidi na slici. Imala sam malo svježeg ruzmarina i ostatak nadomjestila suhim, ali preporučujem svakako svježi, a maslinovo ulje nemojte ni sa čim zamijeniti, pravo, dobro maslinovo ulje jednostavno daje onu potrebnu punoću okusa i  sve skupa zaokružuje.








Fileti bakalara sa pancetom i ruzmarinom 

- 500 g fileta bakalara (3 veća fileta koja sam prerezala uzduž po sredini i dobila 6 tanjih fileta) 
- 6 većih kriški pancete (ili dimljene šunke ili pršuta) 
- 4 grančice svježeg ruzmarina 
- maslinovo ulje 
- sol i papar 
- 1 limun 


- Ruzmarin oprati i sitnije nasjeckati listiće sa dvije grančice 
- U zdjelicu staviti oko 100 ml maslinovog ulja, nasjeckani ruzmarin, sol i papar i sve pomiješati. 
- Mješavinom ulja i ruzmarina marinirati svaki filet (ja sam umakala kist u ulje i svaki filet premazala tako da po njemu ostanu komadići ruzmarina) 
- Zatim svaki filet umotati u krišku pancete ili šunke 
- Zagrijati tavu za prženje, ovisno o tavi koju koristite dodati ulje za prženje i zagrijati ga , složiti omotane filete i između staviti preostale grančice ruzmarina 
- Pržiti na laganoj vatri i okretati cijelo vrijeme dok se panceta ne poprži, a i bakalar iznutra bude pečen. (meni je trebalo oko 12-13 minuta, iako mislim da je moglo i kraće jer se bakalar mrvicu osuši, drugi put ću pržiti  ne više od 10 minuta )


I kada konačno dočekate da je gotovo poslužiti uz limun narezan na kriške i čiji ćete sok prije prvog zalogaja lagano iscijediti na pancetu i filete bakalara. 






Ono "kada konačno dočekate ......" znači da ćete u jednom trenutku uistinu postati nestrpljivi da se ovi fileti čim prije nađu na stolu i u vašem tanjuru. Negdje oko 5.-te minute prženja sve skupa će tako dobro zamirisati i tada počinje nestrpljenje, panceta se prži i pušta svoj divni miris, ruzmarin je već zamirisao cijelu kuću, a pripremili ste i aromatični limun, uh treba izdržati :) 

A ručak osim što je mirisan bio je i ukusan , iznad očekivanja, sve smo pojeli :) Za prilog možemo poslužiti od standardnih krumpirića do kuhanog povrća po želji, ja sam imala zelene mahune koje sam skuhala, posolila i prelila maslinovim uljem, takve najviše volim i dobro su išle  uz ove filete koje ću praviti opet , vjerovatno i vrlo brzo. Mislim da mogu koristiti i bilo koju drugu vrstu fileta bijele ribe, aljašku kolju npr., nju ću sljedeći put. 

Kako Jamie kaže : "Mješavina plodova mora i plodova zemlje, čovječe ! " :) 





nedjelja, 14. rujna 2014.

Beskvasni raženi kruh sa sjemenkama


Bilo je to u proljeće, a mogla je biti i zima ili ljeto jer vrijeme zadnjih mjeseci ionako ne prati godišnja doba. Ipak, bilo je u proljeće, dan sunčan i pomalo prohladan, ipak sam kako vidim na fotkama koje uvijek rado pregledam, u kaputiću i čizmama. Dragi I. i ja krećemo na izlet u Sloveniju. Bili smo par dana ranije u Grazu, ostala nam je vinjeta koja vrijedi još samo taj dan, a uz to je i vikend i zašto je ne iskoristiti i ne otići na jedan lijepi izlet. Novo mesto i Otočec na Krki i Kostanjevica na Krki su mjesta koja ćemo posjetiti, prošetati, popiti kavu, nešto fino pojesti i …….kupiti kruh ! :)  O kruhu sam već pisala ovdje i bez obzira na sve delicije ovoga svijeta miris i okus svježe pečenog kruha malo što mi može zamijeniti, tada se probude neki posebni osjećaji i ostajem pri rečenici koju sam i tada napisala "kruh je posebna namirnica".







Da, primjetila sam da već dugo  nema onog klasičnog shoppinga koji sam nekada obavljala i koji me baš veselio  kada bih negdje otputovala. Nije više niti potreban, ne nedostaje mi, dosta toga se i ovdje može naći, a umjesto trčanja za krpicama i raznim nepotrebnim stvarima radije ću polako prošetati, upoznati grad i osjetiti kako živi,  gledati, uživati u ispijanju kavice i ponekom kolačiću i zaviriti tek u neke male trgovinice iz kojih ću donijeti poneku dragu sitnicu. I nikako neću propustiti pogledati kakva hrana je u ponudi i što i gdje se jede :)  Nakon obavljenog posla u Grazu šetali smo tako dragi I. i ja i naišli na krasnu pekaru, gledali smo, zamolili da malo fotkamo, nismo baš gladni, ali tako je lijepo sve mirisalo i kruh tako dobro izgleda da ga nismo mogli samo tako ostaviti. Izbor je pao na alpski kruh, onaj pravi, seljački, zbijeni, pun okusa……, nekada ga je bilo i kod nas , ali dugo ga nisam baš takvoga vidjela, a niti jela. Izgledao je predobro i upravo takav je i bio, sa nama je u Zg doputovao onaj treći koji nedostaje na najnižoj polici :) 










Nakon Graza evo nas u Sloveniji, Novo mesto je lijepi mali gradić u kojemu se ima što vidjeti, a u kafiću uz rijeku popili smo i jako dobru kavu. Prošetali smo i idemo pomalo dalje, ali hajde da samo navratimo u obližnju samoposlugu, tek tako, vidjeti što ima a da kod nas nema :) Naravno, našao se u košarici fini keksić i još poneka sitnica, a ja sam odmah ugledala kruh, od heljdinog brašna sa orasima. Ma kakav kruh, kolač, i jedan primjerak je otputovao sa nama u Zg :)   Otočec na Krki, prelijep i premalo vremena smo bili da bi nešto više napisala. Jednostavno osvaja, a odmah smo ugledali i planinarske staze, vodiče i upute za vikend planinarenje, ……, bilježimo i dolazimo prvom prilikom, ovo treba posebno doživjeti. Zatim krećemo u  Kostanjevicu na Krki, i prije nego što uđemo u ovaj mali, mirni gradić odlazimo pogledati samostanski kompleks koji je izvan grada, a koji u vrtu ima postavljene skulpture od drva. Drvo i ……."što je ovo, drveni kruh" ! Ajme što sam se razveselila, štruce kruha, uh kako su velike, I. se smije, a ja raširim ruke da bih „uzela“ jednu štrucu kruha ;)



Pojeli smo i kruh kupljenu Sloveniji, u međuvremenu smo neke kruščiće i sami doma ispekli, naravno da smo poneki i kupili , koliko god izbjegavali kruh nekada bez njega jednostavno ne ide, a nekada mu je tako teško odoljeti. A mene su sve češće počeli zapitkivati da li sam pravila beskvasni kruh. Da, znam da je beskvasni kruh rado viđen i kušan, ali ne, nisam ga još sama ispekla. Pa sam odlučila to napraviti sada :) I samoj mi se sviđa pojesti komad beskvasnog kruha, sviđa mi se i što ga se jede u malim zalogajima da bi bilo dovoljno, što može nešto dulje trajati, što izbor brašna za ovaj kruh  obično pada na meni omiljeno raženo brašno, jednostavan je za napraviti ga, a uz dodatak raznih sjemenki ovaj kruh postaje jako ukusan zalogaj. Za početak napravila sam tek jedan mali kruščić od 200 g brašna, raženog naravno :)


Beskvasni raženi kruh sa sjemenkama

- 150 g raženog brašna 
- 50 g pšeničnog brašna 
- 2 žlice sjemenki suncokreta 
- 1 žlica sjemenki lana 
- 1/2 žličice smjeđeg šećera 
- 2/3 žličice soli
- 1/2 žličice sode bikarbone 
- 150 g jogurta 
- malo maslinovog ulja za premazati kruh


- Prosijati oba brašna, dodati 1 žlicu sjemenki suncokreta, sjemenke lana, šećer, sol, sodu bikarbonu i sve dobro pomiješati, 
- Dodavati pomalo jogurt i umijesiti tijesto. (tijesto će biti kompaktno i nešto tvrđe) 
- Formirati željeni oblik kruha (štruca, okrugli, .....) i premazati ga maslinovim uljem 
- Po vrhu posuti sa preostalom 1 žlicom sjemenki suncokreta (ovo je uglavnom radi dekoracije, sjemenke se u pečenju neće baš zalijepiti za kruh tako da se može i preskočiti) 
- Pećnicu zagrijati na 200 stupnjeva i kruh peći oko 30 minuta 

Ovaj kruh nije od onih koji će vam zamirisati kuću, ali dobiti ćete domaći, zdravi kruh, kompaktne sredine i nešto tvrđe krckave korice. 









Kruh je dobar, ima neku punoću okusa, ali definitivno nije onaj kojega ne možete stati jesti i koji stalno mami na još. Kako sam već rekla, nekoliko malih zalogaja i dosta je. meni se svidio, dovoljno da znam da ću ga napraviti još koji put. I nećemo ga jesti baš samoga, danas se dobro složio uz ručak, a još bolje uz komadić dobre suhe kobasice i mladog sira, i pokoju maslinu :)









I dok ću sigurno ispeći još tko zna koliko i kakvoga kruha nadam se i vjerujem da ćemo isto tako posjetiti i upoznati još tko zna koliko lijepih mjesta koja su nam nekada tako blizu i samo ih trebamo naći i doći. I doživjeti ih u njihovoj ljepoti, u malim stvarima koje život znače, i naći inspiraciju za neke nove stvari, ali i neke nove gurmanske doživljaje. Ne sjećam se da li sam na ovom mostiću u Kostanjevici na Krki mislila o tome kako ću ispeći kruh, ali sjećam se da mi je ovaj trenutak u smiraj dana bio jako lijep i sigurno ću ga zapamtiti.